Prije aplikacija i kafića postojalo je ašikovanje, razgovor mladića i djevojke koji je mogao završiti svadbom. Etnologinja Nirha Efendić iz Zemaljskog muzeja BiH prevodi ga današnjom riječju: zabavljanje. Imalo je svoja mjesta, dane i znakove. Zapisi koje smo našli dolaze iz bošnjačkih i hrvatskih sredina; za pravoslavne krajeve izvor nismo našli.
- U Pruscu je petak bio dan za ašikovanje, uz ljubavne pjesme
- U Kraljevoj Sutjesci struka od dukata pokazivala je da djevojka može ašikovati
- U Cazinskoj krajini mladi su se sretali na bunaru, sijelima i mobama
Petak, dukati i bunar
Badema Pitić u Glasniku Zemaljskog muzeja piše da se petak u muslimanskoj sredini u BiH smatrao neradnim danom sve do sredine pedesetih godina 20. vijeka. U Pruscu je to, prema kazivačima, bio i dan za ašikovanje. Pjesme su bile obavezan dio razgovora: njima su djevojke slale poruke mladićima, a mladići djevojkama.
Prilika je bilo i drugim danima. Radne pjesme u polju, čini se, služile su i upoznavanju mladih i lakšem poslu. Na Aliđun, 2. avgusta, igralo se kolo uz harmoniku, pa su i tada djevojke i mladići ašikovali.
U Kraljevoj Sutjesci, pretežno hrvatskoj i katoličkoj sredini, znak je nosila sama djevojka. Svetlana Bajić iz Zemaljskog muzeja opisuje struku, ogrlicu od dukata našivenih na vuneni gajtan. Kad je djevojka počela da je nosi, to je značilo da može ašikovati. Broj dukata pokazivao je koliko je porodica imućna, a mlada je struku nosila u miraz.
Prema prikazu knjige Vahidina Veladžića o svadbenim običajima Bošnjaka Cazinske krajine, mladi su se sretali na bunarima i izvorima, na zimskim sijelima i mobama, gdje se komio kukuruz. Efendić u prikazu navodi da je osmanska Bosna u 19. vijeku poznavala susrete omladine i pravo djevojke da utiče na izbor budućeg supruga. U prilog tome svjedoče i neke narodne pjesme koje Veladžić navodi.
Prema istom prikazu, današnje svadbe u Cazinskoj krajini, koje je Veladžić pratio i kamerom, drugačije su koncipirane i skuplje, ali se suštinski ne razlikuju od nekadašnjih.
Prozor i sevdalinka
Sevdalinka je gradska ljubavna pjesma. Riječ potiče od arapskog sawdā; preko turskog je stigla do nas u značenju ljubavi i čežnje. Rašid Durić je u eseju o sevdalinci povezuje sa ašikovanjem i pominje ašik-pendžer, prozor građen za ljubavne razgovore.
Vaš plan do vjenčanjaKad je upoznavanje iza vas: checklista po mjesecima do svadbe.VodičČesta pitanja
- Šta znači ašikovati? Razgovarati i udvarati se. Etnologinja Nirha Efendić ašikovanje poredi sa današnjim zabavljanjem.
- Šta je ašik-pendžer? Prozor građen za ljubavne razgovore, kako ga opisuje Rašid Durić.
Izvori: N. Efendić, prikaz knjige V. Veladžića, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH, Etnologija 53 (2025); B. Pitić i S. Bajić, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH, Etnologija 50 (2013); N. Efendić, Narodna umjetnost 52/1 (2015); R. Durić, Spirit of Bosnia 13/1 (2018). Tekst opisuje zapise iz Prusca, Kraljeve Sutjeske i Cazinske krajine. Za pravoslavne krajeve BiH nismo našli izvor o ašikovanju, što ne znači da ga tamo nije bilo; ako ga imate, javite nam.
